Film, glumci i..

Jet Set
Luka Vidović, umjetničkog imena Illuman, najmlaši je iluzionist u Hrvatskoj kojemu je to profesionalni posao. Taj se 23-godišnjak u svom formalnom obrazovanju odlučio za studij glume koji, kako ističe, unatoč činjenici da se u njega pomalo razočarao, namjerava završiti. Student je dakle Akademije dramskih umjetnosti u Zagrebu, a potječe iz poznate glumačke obitelji. Otac Luka Vidović proslavio se brojnim kazališnim i filmskim ulogama, kao i majka Mirjana Majurec. Koliko mu je činjenica da je od rošenja okružen glumom pomogla ili odmogla?
- Zahvaljujući ocu i majci mogu slobodno reći da sam odrastao u kazalištu "Gavella". Međutim, kada je riječ o mojem izboru fakulteta, roditelji pojma nisu imali da sam odlučio otići na prijamni ispit. Znači oni nisu bili presudni. Inače, smatram kako bi bilo bolje da se na Akademiji više toga radi prema programu koji će nas najbolje naučiti poslu, a ne isključivo prema interesu samih profesora. Ne znam baš koliko nam može koristiti tekst koji je očito skupljao prašinu na tavanu i traje tri sata...
* Što Vas više zanima: gluma ili iluzionizam?
- Svakako iluzionizam. Iako je za mene idealan spoj kazalište i iluzija, kao primjerice predstava "Magic Act Show" koja trenutačno igra u kazalištu "Kerempuh". U njoj, osim mene, glume moje kolege i prijatelji Tarik Filipović i Rene Bitorajac, koji su i scenaristi. U predstavi se izmjenjuju skečevi njih dvojice, a kao svojevrstan spoj, moje su iluzionističke točke. Izvodim ih zajedno sa svojim dugogodišnjim pomoćnicama Adrianom Stravić i Mirtom Mujačić.
* Kako je uopće baviti se iluzionizmom u Hrvatskoj? Ima li dovoljno posla?
- Nisam nezadovoljan, dakle, ima posla. Činjenica je, međutim, da uvijek može biti bolje. Imam stotinjak nastupa godišnje što i nije loš prosjek. S obzirom da se ovim poslom bavim već osam godina, od čega četiri godine profesionalno, mogu slobodno reći da sam prerastao nastupe na dječjim rođendanima, ali humanitarnim ću se akcijama uvijek rado odazvati.
Cilj je ovog posla, barem kako ja na njega gledam, omogućiti ljudima da se dobro zabave i opuste. Možda je najgore kada vidite da publika tijekom nastupa na sve moguće načine pokušava dokučiti kako je pojedini trik napravljen. To oduzima čar i uistinu smatram da je bolje jednostavno se opustiti i uživati u predstavi.
* Ulažete puno truda u pripremu svakog trika. Kako onda gledate na svog kolegu koji je odlučio razotkriti način na koji se oni izvode i objasniti gledateljima o čemu je zapravo riječ?
- Nikada ne bih otkrio nijedan svoj trik. To je potpuno u suprotnosti s ovim poslom i mislim da se time više gubi nego dobiva. Tajne trikova uistinu trebaju ostati tajne.
* A možete li Vi, gledajući nekog svojega kolegu, otkriti kako on to radi?
- Naravno. Ali i ja, kao što bi htio da i gledatelji doživljavaju trikove, na iluzionistističke točke gledam kao običan gledatelj što ostavlja draž triku.
* Svaki se iluzionist trudi napraviti nešto novo, nešto još nevišeno, je li to danas uopće moguće? Primjerice, kad mađioničar radi trik s kartama on je uvijek, čini se, u suštini isti...
- Neizbježno je da se neke stvari ponavljaju. Ako je, primjerice, glavna stvar u triku let, on se uvijek izvodi na isti način. O mašti iluzionista ovisu koji će pristup, glazbu, scenu i rekvizite odabrati kako bi trik bio što maštovitiji i efektniji.
* Izvodili ste doista raznolike trikove: od skidanja grudnjaka gledateljicama do misterioznog nestajanja iz kaveza. Ima li nešto što još niste izveli, a želja vam je?
- Htio bih napraviti trik u kojemu ću letjeti, ali ima jedan problem, koji je, kako to već biva, novčane prirode. U takav bi trik, naime, trebalo uložiti, prema nekim računicama, oko 840 tisuća dolara što si ne mogu dopustiti. Ipak, možda za nekoliko godina...
Strani su iluzionisti tu u prednosti. David Copperfield, primjerice, ima vrhunsku produkciju. On si može dozvoliti rad na jednom triku po godinu dana. Velika je to mašinerija, on ima 200 suradnika koji mu pomažu u njegovim vrhunskim iluzijama.
* Je li Copperfield vaš uzor?
- On je definitivno jedan od najboljih svjetskih iluzionista. Prvi sam trik naučio upravo od njega, istina, gledajući ga na TV-u. Prvi trikovi koje sam uopće naučio bili su klasika - baloni i karte. I inače se najviše bavim tzv. manipulativnim trikovima za koje je vrlo važna vještina ruku. Otac mi ih je pokazao nekoliko. U njih spadaju trikovi s kartama ili nestajanje pojedinog predmeta za što je vrlo važna brzina i spretnost. Puno mi je pomogao moj učitelj Vladimir Mikek koji je vjerojatno jedan od najboljih iluzionista u Europi.
* Događa li se ponekad da, unatoč brojnim probama, trik jednostavno ne uspije?
- U deset posto slučajeva ne uspije sve, ali publika ne zna što ćete zapravo izvesti tako da je moguće, naravno uz spretnost i snalažljivost, malo se 'prošvercati'. Ako se trik napravi dobro, ako je dobro uvježban, i kada dođe do greške, ona se ne bi trebala primijetiti.
* Koji je Vaš trik dosad bio najzahtjevniji?
- Onaj koji izvodim u predstavi "Magic Act Show". U njemu djevojku rastavljam na dijelove.

VijenacMini-razgovor: Luka Vidović
Više od iluzije

Luka Vidović, sin uglednih hrvatskih glumaca Mirjane Majurec i Ivice Vidovića, rođen je 1979. u Zagrebu, a od 1988. do 1991. živio je u Auxereu i Cannesu. Nakon godine studija francuskog jezika i fonetike upisao je Akademiju dramskih umjetnosti u Zagrebu, a danas je na drugoj godini studija.

Iluzinističkom nastupom oduševio je publiku tijekom prošlogodišnje dodjele nagrada hrvatskoga glumišta, a prvi samostalni cjeloviti nastup imao je 5. veljače u Dramskom kazalištu Gavella. Njegov moderan i zabavan nastup bio je prožet odličnom glazbom te decentnom dozom erotskog humora, a svježinom je znatno nadmašio učitelja Vladimira Mikeka, koji je u Vidovićevoj predstavi bio gost s vrlo staromodnom točkom. Nakon svoga prvog velikog nastupa žali što ga nije gledao otac, no ističe da mu je u pripremama znatno pomogla majka. Najviše mrzi neprofesionalizam, pri čemu ističe primjer Kazališta Kerempuh, koje mu je isplatilo samo polovicu dogovorenoga honorara za nastup. Novac namjerava vratiti iz načelnih razloga.

Kada si se počeo baviti iluzionizmom?

— Prije pet godina otac mi je slučajno pokazao nekoliko osnovnih trikova. On je pritom bio nespretan, a ja sam htio te trikove odlično izvesti. Najviše mi je pomogao slovenski iluzionist Vladimir Mikek, koji me naučio ovom zanatu.

Gdje vidiš vezu iluzionizma i svoga budućeg glumačkog poziva?

— Mnogo kazališnih likova zahtijeva neka iluzionistička umijeća. No, ta umijeća nisu dovoljna bez glumačkog znanja i talenta. I u najnovijoj izvedbi Fausta u HNK trikovi imaju važnu ulogu.

S druge strane, za iluzionistički nastup nužno je imati dobar osjećaj za scenu i smatram da bez glumačkoga školovanja iluzionist ne može biti dovoljno dobar. Šarm i gluma jedini mogu pomoći glumcu da se izvuče iz situacije kada nešto zabrlja na sceni.

Kako su roditelji utjecali na tvoj izbor zanimanja i tko ti je osim Vladimira Mikeka najviše pomogao u radu?

— Ježio sam se kazališta jer sam uvijek gledao roditelje doma kako uče napamet tekstove i nisam vjerovao da ću to ikada raditi. Dvije godine prije prijemnog ispita znao sam napamet monolog koji je moj otac izveo u Volponeu. Smatrao sam da ta uloga nije bila potpuna jer otac nije htio ukomponirati trikove koji sjajno pristaju liku prevaranta Mosce. Ja sam tu ulogu pripremio s trikovima i pomoću nje sam primljen na Akademiju.

Moram reći da su mi u radu mnogo pomogli Rene Bitorajac i Tarik Filipović.

Što smatraš najvažnijim u svom poslu?

— Mislim da svaki iluzinoist mora stvarati svoj program, a ne oponašati druge. No, u Hrvatskoj mnogi iluzionisti baš to čine. Kao iznimke istaknuo bih Josipa Alajbega i Caspera. Program sam dugotrajno osmišljavao i smatram da sam napravio dobar show.


Razgovarao Adrian Auster

Nacional 29.04.2002. / Izdanje 337Romansa dubrovačke manekenke i zagrebačkog glumcaLjubavna čarolija mađioničara Luke VidovićaPiše: Dean Sinovčić
“Svi nam prijatelji govore kako smo se ufurali da smo David Copperfield i Claudia Schiffer”, kažu uglas Luka Vidović i Aida Šipčić, mladi ljubavni par čija je sličnost s nekadašnjim svjetski poznatim parom očita: Luka Vidović (23) je mađioničar a Aida Šipčić (21) manekenka. Luka Vidović poznat je po svojim roditeljima, glumcu Ivici Vidoviću i glumici Mirjani Majurec, od kojih je naslijedio glumački dar te je trenutnačo student četvrte godine glume na zagrebačkoj Akademiji. Budući da su mu se roditelji razveli a Mirjana Majurec poslije se preudala za nekadašnjeg Dinamova nogometaša Marka Mlinarića koji je tada igrao u Francuskoj, i mali je Luka trenirao nogomet u Cannesu i Auxerreu. No danas je Luka samo još dobar igrač malog nogometa. A mađioničarstvo mu je u trenutačno važnije čak i od glume. Vidović, naravno, nije...

---

Gloria 2006., ozujak, broj: 583Gloria 2006., sijecanj, broj: 575
Gloria 2004., svibanj, broj:490 Gloria 2002., studeni, broj: 409







Kostadinka Velkovska (03.07.1949 u Skopju)
4.muz:[3]Zoran Brajša (1954) (2004-2006)
3.muz:Branko Turkovic liječnik(1996 - 2002)
2.muz:Damir Pokrajac glazbenika(? - ?) sin Nikola Pokrajac (1982)zena 19.06.2004 Sunča Begovac
1.muz:Dubravko Sidor glumac(? - ?) 2.zena Djurdja

---

http://www.globus.com.hr/Clanak.aspx?BrojID=44&ClanakID=731



Nikolina Pisek (1976)
24 sata Romana Vukadin objavljeno 07.03.2006. Nikolina Pišek: ­Upoznala sam kćer s dečkomNikolina je tražila muškarca koji neće biti ljubomoran jer ona često putuje, a upravo tu karakteristiku pronašla je u Tomislavu TotićuSvojim izgledom i simpatičnošću Nikolina je osvojila i katarske prinčeve, s kojima i danas kontaktiraNikolina Pišek je ovih dana proslavila tri mjeseca veze sa svojim dečkom, biznismenom Tomislavom Totićem, a svoju novu ljubav predstavila je i devetogodišnjoj kćeri Hani.
Njih dvoje odmah su se "pronašli" i zbližili. Uskoro će se uputiti u britansku prijestolnicu, gdje će napraviti intervju s jednom od najseksepilnijih glumica - Sharon Stone.
Na njezinim mnogobrojnim poslovnim putovanjima zasad je, zbog zauzetosti poslom, ne prati njezin dečko, 28-godišnji Totićev, sin direktora Prve sportske kladionice.
- Tomislav bez obzira gdje i s kim ja putujem uopće nije ljubomoran. Ne biram muškarce po tom ključu - povjerila nam se Nikolina.
Nakon povratka iz libanonskog Beiruta, Nikolinine prijateljice odale su nam da je ona očarala arapske prinčeve, a s nekima od njih i dan danas kontaktira.

Nikolina oprezna zbog princa
Nikolina je lani ostala zatečena nakon što su 24sata prve otkrile da je iranski princ Kamran Shafiq - lažan. Naime, istoimeni čovjek zaista postoji i sin je iranskog šaha, ali on je znanstvenik koji živi i radi u New Yorku i ne ide nikamo bez tjelohranitelja, a malo je vjerojatno da je uopuže čuo za Hrvatsku. Navodni iranski princ trebao je ulagati u Sunčani Hvar, a došao je i kao član žirija na Elitov izbor ljepote.
- Ne mogu vjerovati. Podaci koje ste objavili o njegovu rodoslovlju obitelji točni su, ali čemu ga toliko napadati, mogli smo imati samo koristi od njega. Komu to treba - zapitala se nakon otkrića afere Nikolina Pišek.

---

http://www.radio101.hr/?section=1&page=2&item=23507
Vilim Matula došao do 'Točke'

Vilim, ili Vili, Matula, po mnogočemu zaista posebna pojava na domaćem glumačkom nebu koje pamti ali i sadrži svakakve bisere, jedan je od rijetkih izvođača koji su u monodramskoj formi uspjeli zadovoljiti i publiku i kritiku. Nakon apsolutne uspješnice «Münchhausen», i nakon godina traženja vlastitog izraza u moru izvedbenih praksi, pronašao je put kojim želi ići, a koji je skupio u monodramsku, pomalo i monokoreodramsku ispovjednu predstavu naslova «Točka». Asocijacijama vezanim uz tu naslovnu točku gotovo nema kraja, od one glumačke do točke koja je istovremeno i završetak i novi početak, pa sve do točke dodira između izvođača i publike, ali i između individualnih svemira svake osobnosti. Čini se, naime, da je «Točka» korak dalje u istraživanju umjetnosti predstavljanja, jer dok je «Münchhausen» bio ogoljen od svake teatralizacije osim one prepisane iz tekstualnog predloška i obogaćene izvedbom, «Točka» nema čak ni to, i predstavlja pokušaj da se bez uobičajenih kazališnih oslonaca približe, i izvedu, temeljna egzistencijalna pitanja bez posredovanja priče. Utoliko je «Točka», koja premijerno igra u srijedu (22.03.) u KNAP-u ili Kazalištu na periferiji, za Vilima Matulu i – presudna, jer je kako kaže, «došao do točke do koje se dolazi uvijek kad se postavljaju temeljna pitanja».

Kao jedan od glumaca koji zaista rade na sebi, koliko god fraza zvučala potrošeno, Vilim Matula je od odlaska iz ansambla ZKM-a pokušavao na različite načine obogatiti svoja izvedbena znanja i vještine. Pored glumačkih radionica, nezaobilazno je pritom i iskustvo aikida, ali i različite druge vrste osvještavanja primarnog izvedbenog aparata – tijela. Sve to taložilo se u Matuli, kako bi se barem djelomično, i nadamo se, čitljivo, prelilo u predstavu «Točka»: «Čovjek je nakon deset godina obuzetosti dužan izložiti se, pa zato i ovu vrstu kazališta zovem izlagalište». Kad kazalište zove «izlagalištem», Matula se približava forum kazalištu, upravo onakvom kakvo je prema receptu Augusta Boala s njim kao moderatorom ili Jokerom, u formi radionica u Hrvatskoj vodila teatrologinja Nataša Govedić. Pored te izravne demokracije ostvarene kazališnim sredstvima, posljednjih je nekoliko godina Vilima Matulu odredila i suradnja s Brankom Brezovcem i Damirom Bartolom Indošem, što je sve ostavilo traga i na «Točki».

Iako se, čini se, o «Točki» baš i ne može reći nešto konkretno, predstava ipak nije samo zbroj improvizacija, tvrdi njezin autor. Na pitanje - ima li čvrstih točaka u «Točki»?, Matula odgovara da ima: «ima i naracije, ali i čvrstih točaka koje čine strukturu predstave na koju se uvijek mogu vratiti, a to su temeljna pitanja svakog čovjeka - Tko sam ja?; Koja je moja obaveza?; Tko su drugi i što oni misle?».

Nakon dužeg traženja adekvatnog prostora za izvedbu, Matula je odlučio «Točku» igrati u dvorani KNAP-a ili Kazališta na periferiji, u Kulturnom centru Peščenica. Taj je prostor postao popularan nakon što je jedno vrijeme glumio drugu scenu Hrvatskog narodnog kazališta, dok danas pokušava preživjeti samostalnim produkcijama. Ipak, riječ je o kvalitetnoj kazališnoj dvorani koja samo zbog toga što nije u strogom centru grada, ne dobiva zasluženi tretman. Međutim, Matuli je za «Točku» trebao upravo prostor kakav je dvorana KNAP-a, s povišenim gledalištem, jer je za predstavu krucijalno da gledatelji vide cijelo izvođačevo tijelo. Iako «Točka» jest nastup jednog čovjeka, riječ je o projektu iza kojeg stoji mala obiteljska manufaktura koju pored Vilima Matule čini i producentica, suautorica i supruga Branka Trlin, također glumica. Uz njih dvoje, «Točku» potpisuju i Irma Omerzo kao koreografkinja, Branko Cvjetičanin kao dizajner svjetla, Darko Hajsek kao kompozitor i teatrologinja Nataša Govedić u funkciji koju je sama nazvala - pažljivom slušateljicom.

«Točka» Vilima Matule nakon premijere 22.03., u prvom bloku igra svakodnevno sve do 25.03. u KNAP-u, u Ivanićgradskoj 41a. Hoće li uspjeti dostići točku susreta između vlastitih zapitanosti i pažnje publike, te hoće li doći do žuđenog susreta, najbolje je da provjerite sami jer, u svakom slučaju, i Vilim Matula i «Točka» zaslužuju preporuku i na neviđeno.

---

KRATAK ŽIVOTOPIS

Zovem se Vilim Matula, rođen sam u Zagrebu 5. ožujka 1962.
Osnovnu i srednju školu, te Akademiju dramskih umjetnosti, završio sam u Zagrebu.
Diplomirao 1985. godine.
Jedan sam od osnivača Zagrebačkog glumačkog Studija.
Usavršavao sam se na brojnim domaćim i stranim kazališnim seminarima.
Posebno ističem boravak u Londonu, 1993. godine, u Studiju Royal National Theatrea.

Po završenoj akademiji, godinu i pol bio sam član Gradskog kazališta Komedija a po tom 10 godina član Zagrebačkog kazališta mladih. Uz ove angažmane, redovito sam igrao na Dubrovačkim ljetnim igrama.

Važnije uloge:
Lucifer Ecce homo Dubrovačke lj. igre
Mercutio Romeo i Julija Dubrovačke lj. igre
Aurel Leda Dram. Kaz. Gavella
Zmija Kab Knjiga o džungli ZeKaeM
Freder Magic and loss ZeKaeM
Steve i Les Dekadencija Exit
Münchhausen Münchhausen Movens
Ljubo Kraljević Veliki meštar ZeKaeM

S Natašom Govedić pokrenuo Forum kazalište

Držim seminare i radionice vezane uz javni nastup

Dobitnik sam slijedećih nagrada: 'Orlando', 'Vladimir Nazor', 'Dubravko Dujšin' i 'Nagrade Udruženja dramskih umjetnika'
http://korekt.no-ip.biz/festival/index.php?link=3&meni=0&video_id=19

---

brat: Robert Ugrina (1974)
Glorija 2005., rujan, broj: 559
Glorija 2005., rujan, broj: 558
Kristijan Ugrina
Kristijan Ugrina je rođen 21. kolovoza 1972. u Zagrebu. Završio je tadašnji Centar za kulturu, a glumu je diplomirao na Akademiji dramskih umjetnosti u svibnju 1999. godine. Kao klinac je igrao u svim zagrebačkim kazalištima, ali je ZKM ostao njegovo matično kazalište.
Kad je imao 10 godina glumio je u predstavi «Zeko naduvenko», slijedila je uloga u Zafranovićevu filmu «Večernja zvona» pa predstava «Moj tata socijalistički kulak» u kazalištu Komedija.
Bio je dugogodišnji voditelj Huga i ne smeta ga što ga je Hugo obilježio.
Umjesto vojnog roka 15 mjeseci je služio civilni rok u školi za slijepu i slabovidnu djecu «Vinko Bek» gdje je na kazete snimao lektiru i fotokopirao i uvezivao knjige.
Prava je rockerska duša i nikada ne ide na techno party: «jednostavno ne mogu podnijeti to tumpanje i tuckanje».
Kiki je ponosni vlasnik vatrogasnog kombija iz 1972.(njegovo godište) kojeg zove «Crle». Kupio ga je za 1000 maraka i još toliko uložio u njega.
U kombiju ima vatrogasne šljemove i luftić koji zove «airbag", a ima i rotirku.
U 11 godina je promijenio 15 vozila, imao 3 totalke i nebrojeno manjih sudara, skupio je 9 kaznenih bodova i trebao je ponovno polagati testove. Ali to ga nije obeshrabrilo: «izvrstan sam vozač, ali me prati loša sreća».
Obožava more – kaže da mu je to u krvi jer je njegov otac Šibenčanin.
Ima brata Roberta koji je također glumac – došao je u ZKM malo poslije Kikija, ali je bio ljenji, a takav je i ostao.
Nikada nije požalio što je glumac: «Da se ponovno rodim, ponovno bih se time bavio. I bio bih još bolji.»
Kiki je brižan otac koji svaki slobodni trenutak provodi s djecom : «Moji patuljci i ja smo frendovi, a autoritet se podrazumijeva sam po sebi i ne treba ga nametati jer sam ja stariji, veći i snažniji. djeca su važnija od svega»
Kaže da boluje od bolesti «kikizam»- tako u ZKM-u zovu sposobnost spavanja gdje god stigneš, naglog buđenja i povratka snage: «Nerijetko zaspem i na pozornici, no uvijek se probudim bez problema i na vrijeme».
Brak s glumicom smatra olakotnom okolnošću.
Značajne uloge:
- u kazalištu: «Grička vještica» i «Domagojada» s Histrionima
»Romanca o tri ljubavi», «Romeo i Julija», «Decameron» s Lapsus tetatrom
»Odysseia 2001» i «Novi Nosferatu»
»Tri sestre», «Ujak Vanja, «Kraljevo», «Knjiga o džungli», «Zaštićena zona» u zagrebačkom Kazalištu mladih.
- na filmu: «Puška za uspavljivanje», «Rusko meso», «Crvena prašina»
- na televiziji: voditelj televizijskih emisija Hugo i Modul 8
Omiljena knjiga: «Mali princ»
Najdraža predstava: «Victor» ili «Dan mladosti»
Najdraža uloga: «Hercules»
Neostvarena želja: da izgrade kuću