Film, glumci i..

Snivaj zlato mojeRedatelj: Neven Hitrec
Scenarij: Hrvoje Hitrec
Snimatelj: Stanko Herceg
Montaža: Slaven Zečević
Scenografija: Mladen Ožbolt
Kostimografija: Željka Franulović
Glazba: Darko Hajsek
Producent: Ivan Maloča
Produkcija: Inter film, HRT

Uloge/Cast:
Ljubomir Kerekeš .... Darko Skrinjar
Ivan Glowatzky .... Tomica
Ines Bojanić .... Tonka
Alan Malnar .... Tomica
Frank Kos .... Janja Bartolic
Vlatko Dulić .... Djed
Višnja Babić .... Mira Skrinjar
Ksenija Marinković-Ugrina .... Teta Nadica
Marija Köhn .... Neda Glazar
Danko Ljuština .... Djed Ladovic
Stefanija Acimac .... Starija zena kod rusevina
Inge Apelt .... Zena iz kvarta
Frane Babic .... Djecak Pikulas
Iva Bodis .... Djevojka koja dobije u zube
Ljiljana Bogojevic .... Gospodja Hizak
Ana Marija Bokor .... Gospodja na placu
Ines Cokaric .... Crvenokosa Veronika
Drazen Cucek .... Ladovic #3
Mesud Dedovic .... Strojovodja
Elena Dlesk .... Tomicina supruga
Mladen Domas .... Covjek "Mrzla piva" #2
Tena Jeic Gajski .... Janja
Sara Glogovcan .... Tomicina kcer
Ozren Grabaric .... Profesor Laslo
Goran Grgic .... Redatelj
Dusko Gruborovic .... Skaric
Slavko Hita .... Seljak
Biserka Ipsa .... Bacanijeva supruga
Matija Jaksekovic .... Nadicin suprug
Vida Jerman .... Concova mama
Ivana Petra Kaponja .... Djevojka
Slavica Knezevic .... Barbara Skreblin
Vedran Komericki .... Mladic #2
Luka Koncic .... Lojzek Stingl
Zeljko Königsknecht .... Covjek "Mrzla piva" #1
Ivo Kristof .... Vozac kamiona
Drazen Kuhn .... Vozac tramvaja
Tomislav Lipljin .... Postolar
Damir Loncar .... Gospodin Fuckar
Jelena Lopatic .... Crvenokosa cura
Djuro Mak .... Slasticar
Zeljko Mance .... Konobar
Marko Markovicic .... Nacek
Joza Markulin .... Prodavac peska
Frano Maskovic .... Nogometas
Stojan Matavulj .... Kartas #1
Marina Nemet .... Slava Stingl
Filip Nola .... Nijemac Hans
Hrvoje Novak .... Fakin #1
Josip Novosel .... Violinist
Mia Oremovic .... Zena u frizeraju
Bozidar Oreskovic .... Bacani
Fanita Pavlovic .... Gospodja Cimpersak
Viktor Penezic .... Djecak
Andjelko Petric .... Postar
Luka Petrusic .... Mladic #1
Darko Plovanic .... Kartas #2
Nikolaj Popovic .... Lokalac
Sinisa Popovic .... Janekovic
Zarko Potocnjak .... Maurovic
Mario Predrijevac .... Diverzant
Marinko Prga .... Jura Stingl
Daniel Radecic .... Fakin #3
Ursa Raukar .... Blanka
Anamaria Sarac .... Tonka (7 god.)
Krunoslav Saric .... Matkovic
Zarko Savic .... Endehazijski zandar
Drazen Sivak .... Bolnicar
Grozdana Staresina .... Seljanka
Ivan Sturlic .... Nogometas (13 god.)
Zvonimir Torjanac .... Franjo Sostar
Robert Ugrina .... Ladovic #2
Lidija Vargek .... Lea Fleger
Enes Vejzovic .... Talijan Mario
Mladen Vujcic .... Fakin #2
Snjezana Vukmirovic .... Medicinska sestra
Ivan Zadro .... Konobar dousnik
Suncana Zelenika .... Mlada zena s djetetom
Ronald Zlabur .... Ladovic #1

premijera: 22.07.2005. Pula film festival



Kratki sadržaj
Sentimentalna komedija u rasponu od neodoljivo smiješnoga do tragikomičnog. Priča o zagrebačkom predgrađu od svršetka Drugoga svjetskog rata i desetak godina poslije, o ljudima koji se humorom i pjesmom spašavaju od tjeskobne svakodnevice te vremenu usprkos čuvaju svoje običaje i način života. Ljubavna priča i priča o odrastanju, čiji su protagonisti u prvom dijelu filma djeca, a zatim i djevojke i mladići.
U središtu je filmskog zbivanja obitelj Škrinjar, koja živi u oskudici u trešnjevačkoj prizemnici. Tomica Škrinjar je od djetinjstva zaljubljen u lijepu Janju, pa kao dječak, a zatim i mladić, ne primjećuje da u kući do njegove izrasta jedna druga ljepotica, Tonka. Posebnu boju i atmosferu daje niz likova iz predgrađa, koji zajedno čine neponovljivi mikrokozmos. U njihovu životu pjevanje je prirodan izraz kao i govorenje, te stoga i film s vremena na vrijeme poprima značajke mjuzikla. Snivaj, zlato moje je film ispunjen emocijama i humorom, težnjom za srećom i ljepotom, slučaju i sudbini usprkos.



Neven Hitrec
Neven Hitrec rođen je 20. travnja 1967. u Zagrebu. Diplomirao je filmsku i TV režiju na ADU u Zagrebu. Redatelj je velikoga broja dokumentarnih i propagandnih filmova. Dobitnik je nagrade Vladimir Nazor za 1993. godinu. Iste godine dobio je i katoličku nagradu za najbolji film. Propagandni filmovi su mu dvaput, 1993. i 1996. godine, proglašeni najboljima u Hrvatskoj. Njegovi dokumentarci Dvorana i 730 dana poslije prikazani su 1996. u New Yorku u sklopu retrospektive najboljih hrvatskih filmova svih vremena. Ciklus dokumentarnih filmova prikazan mu je u njujorškoj Galeriji moderne umjetnosti iste godine. Redatelj je igranog filma Bogorodica iz 1998. (dobitnik Zlatne Arene za najbolji film, mušku i žensku ulogu na Pulskom filmskom festivalu, te nagrade Breza za najboljeg debitanta), te dugometražnog dokumentarnog filma Neka bude voda iz 2002.
















_______________________________________________________


Kinopremijere

27.10.2005 11:24

KINOPREMIJERA
Snivaj, zlato moje

Snivaj, zlato moje, kom., 110 min., Hrv., 2005., Interfilm/HRT//Blitz; R: Neven Hitrec; G: Ivan Glowatzky, Ines Bojanić, Ljubomir Kerekeš, Alan Malnar, Frank Kos
Ocjena


Nema nikakve sumnje da će većini pri gledanju filma "Snivaj, zlato moje" u sjećanje doći Krešo Golik. Nostalgična komedija sa zagrebačkog asfalta nešto je što je pokojni Golik u svojem filmu "Tko pjeva zlo ne misli" doveo do savršenstva, pa se svaki novi pokušaj na tom polju automatski uspoređuje s njegovim remek-djelom. No, iako na prvi pogled Neven Hitrec doista zalazi na Golikovo područje, gdje se veseli kaj prostire zagrebačkim ulicama uz taktove starih šlagera, zapravo je riječ o drugom licu iste priče.
Taj zaključak ne dolazi samo zbog toga što "Snivaj, zlato moje", snimljen prema romanu Ivana Pahernika (scenarist Hrvoje Hitrec), prikazuje purgere s dna socijalne ljestvice koji nemaju novac za odlazak Samoborčekom na piknik, već i iz različitih namjera redatelja. Kao i događaji obitelji Šafranek, zgode obitelji Škrinjar također su ispričane kroz dječje oči. No dok je Golik koristio okolinu kako bi istančano pokazao funkcioniranje obitelji, Hitrec koristi obitelj kako bi dočarao način na koji je Trešnjevka nekada disala, a za kojim danas svi stari Trešnjevčani uzdišu. I u tome je uspio.

Uz precizno odrađenu kulisu filma - "Snivaj, zlato moje" u Puli je zasluženo osvojio Zlatne arene za kostimografiju (Željka Franulović), masku (Snježana Gorup), ton (Toni Jurković), glazbu (Darko Hajsek) i montažu (Slaven Zečević) - Hitrec je anegdotalnim pristupom uspio uhvatiti onaj hvaljeni duh Trešnjevke, a sve to je potcrtao nizom starih šlagera koji efikasno osvajaju publiku. Zapravo, najveća snaga filma leži u sjajnim epizodama poput onih Danka Ljuštine u ulozi raspjevanoga soboslikara i Damira Lončara kao nadahnutog interpreta religijskih slika, koje filmskoj mješavini smijeha, suza i pjesme daju poseban okus.

Nažalost, glavno jelo nije toliko ukusno. Rascjepkanost i anegdotalni pristup cijeloj priči doveli su do toga da se sama sudbina obitelji Škrinjar i njezinih članova ne čini toliko važnom, pa čak ni kada je riječ o odlascima u zatvor ili iznenadnim smrtima, te je uistinu teško doista se zainteresirati za njihove živote, a samim time i za film. Prepun zgodnih epizoda ali s nedovoljnom usredotočenosti, "Snivaj, zlato moje" film je u kojem se priča pojedinca žrtvuje zbog prikaza okolice, što nije idealno, ali nije ni toliko loše kada je okolina tako dobro i zabavno dočarana. (J. J.)Rad oca i sina Hitreca može izdržati usporedbe s "Tko pjeva zlo ne misli"